Mysteriet
utorak, 20.10.2009.
Sunce me dodiruje svojim zubatim prstima.
Gusim se i koza kao da nije moja.
Zatvaram oci i osjecam kako me peku kapci kao zeravica..
Pokusavam zaustaviti misli, ali one naviru kao bujica..
Pisem sa tobom malim slovima,
Spaces mi glasom pozude na zutim stranama neta..
Ah, moja Jube.. tvoja sam sjena.
Tvoja tama i svjetlost na ovim prozorima..
subota, 18.04.2009.
Ah, mislila sam da me vise nemozes raniti.. Da sam postala otporna na tvoje "udarce".. Koliko sam se prevarila.. Zasto me jos uvijek moze zaboljeti tvoje ponasanje ..tvoje rijeci upucene drugoj zeni.. "Jebate..:) zgodna si bas"..
Saznanje da me blokiras, da ne vidim kada si online.. (a ne mozes se sakriti od mene..)..Zar nismo prijatelji Jube..? .. Cemu to sada.. ? .. Cemu sve te lazi.. ? ..
Slaba sam osoba, kada sam usprkos obecanju samoj sebi, dopustila da te opet "osjecam".. da "krvarim" iz starih rana..
Ah, moja Jube.. Znam, lakse je kada nisam tu.. Kada ne vidim tvoj nick niti zeleno oko na MSN-u.. Pokusavam da nestanem sa tvoga neba.. Znam, neces to niti primjetiti.. Ja sam jos uvijek samo sjena na tvojim prozorima..
petak, 13.03.2009.
Nocas sam citala ove rijeci, u kojima sam se pronasla..u kojima su opisani (mozda) ti osjecaji koje imam prema tebi...
"Redukcija osjećaja
Zakon nestašice glasi: čovjek je sklon željeti ono što mu izmiče, ono čega nema. Osjećaji koji nastaju na taj način, mada se često brkaju s ljubavlju, zasnivaju se na kontroli. Piše: T. Šćavina.
Ako ste barem jednom u životu doživjeli redukciju struje, vjerojatno je se dobro sjećate. Ono što je svaki dan i svaku noć u neograničenim količinama bilo dostupno, odjednom počinje faliti. Dok struje ima, pazi se da se ne troši više od minimuma jer je prisutan strah da redukcija ne postane još dugotrajnija. Nešto što se uzimalo zdravo za gotovo odjednom postaje predmet čežnje i razmišljanja.
Slično je i s redukcijom osjećaja. Kada se pokazuje malo, to malo dobiva na vrijednosti. Podrška, nježnost ili kompliment imaju puno veću težinu ako dolaze od nekog tko to nema običaj raditi. Ako ste se pitali kako neki ljudi mogu trpjeti partnera koji je hladan i agresivan tvrdeći da ga pri tom još i vole, jedan nivo odgovora svakako leži u psihološkom triku zvanom "zakon nestašice".
Mrvica ljudskosti, kada je pokaže netko tko se ponaša grubo poput stroja ili sirovo poput životinje, u očima onog koji prima može doseći božanske dimenzije.
Kada je na snazi redukcija osjećaja, ono malo što se prima, kako bi imalo neku emotivnu vrijednost, mora biti predimenzionirano. Glavni posrednik u ovom procesu je fantazija. Zbog toga se takav, idealizirani odnos najčešće opisuje u mističnim terminima: "Mi smo povezani na poseban način", "Među nama je neka čudna energija" i slično.
Davanje sebe u odnos kojeg nema u stvarnosti, već samo u fantaziji, može dovesti do opasnog iskrivljenja realnosti.
Fantazija je zaista mistična. U njoj možemo činiti čuda. Pomoću predodžbi vlastitog uma možemo udovoljavati svim svojim željama, pobjeđivati strahove, iskazivati bijes bez posljedica, stizati na nedostižna mjesta. Kada je koristimo u kreativne svrhe, ona je dar, ali kada je u funkciji idealizacije, postaje pravo prokletstvo. Kao reakcija na nečiju redukciju osjećaja, ona je tu samo radi izbjegavanja osjećaja odbačenosti, nemoći i očaja.
"Zakon nestašice" glasi: čovjek je sklon željeti ono što mu izmiče, ono čega nema. Zbog te psihološke varke lako nam se može učiniti da je netko ljepši, pametniji ili zanimljiviji nego što zapravo je.
Kada je riječ o ljubavnim igrama, onda je to poput pecanja. Povuci-popusti, povuci-popusti. Osjećaji koji nastaju na taj način, mada se često brkaju s ljubavlju, zasnivaju se na kontroli. Ako se netko od igrača previše zaleti i otvoreno izrazi svoje želje, druga strana gubi interes; igra postaje dosadna jer nema neizvjesnosti, nema napetosti.
Kada je riječ o ljubavnom trokutu, napetost je tim veća jer je igra kompleksnija. Kompeticija koja nastaje među rivalima zasniva se upravo na "zakonu nestašice". Samo jedna osoba će dobiti, pobijediti, osvojiti dragocjeni izvor osjećaja koji, zbog toga što su rijetki, svjetlucaju poput dijamanta.
Takvi, fantazirani odnosi koji se ne zasnivaju na istinskoj bliskosti, već na redukciji bliskosti zaista jesu "posebni", ali ne zbog nekog sudbinskog značaja, već zbog toga što se temelje prvenstveno na komunikaciji između ja i ja, a tek onda između ja i ti. Vlastita fantazija je nadomjestak za drugu osobu i tako, kroz privid bliskosti, vodi u izolaciju.
Onaj tko kontrolira izvor u poziciji je da određuje uvjete i postavlja zahtjeve. Baš kao što je kompanija De Beers svojedobno kupovala dijamante kako bi ih nestašica na tržištu učinila još skupocjenijima, takav privid dragocjenosti stvara i redukcija osjećaja.
Ono po čemu lako možemo razlikovati realnu i fiktivnu privrženost je to da prvu doživljavamo kao emotivni mir, a drugu kao mentalni nemir. Ili još jednostavnije – kod realne privrženosti komuniciramo sa stvarnom osobom, a kod fiktivne smo, bez obzira na iluzoran osjećaj 'njegove' ili 'njene' (sve)prisutnosti, sami. U ovom drugom slučaju, zdrav korak k samome sebi je odustajanje od produciranja 'drugog' kroz fantaziju i upoznavanje mjesta na kojem smo iznutra sami. "
Tomica Šćavina
www.poticaj.net
Net.hr|-Tomica Šćavina
16.12.2008.
srijeda, 28.01.2009.
Nocas ponovno saljem misli prema jugu.. Vjerovala sam da je bol nasla svoje utociste u nekom drugom tijelu... Ali ne.. Tu je, pored mene..jos jaca..jaca..
Dohvacam rukom drhtaj, zaustavljam jecaj.. Odavno sam napustila ovo mjesto.. Zeljela zaboraviti i krenuti dalje.. Ali jos nisam spremna, nisam spremna Jube..
Vrijeme je da idem leci. Osjecam kako me umor vec odavno slama..ali ne dam se.. Sjedim tu, jos uvijek na istom mjestu.. i cekam te.. cekam te.. cekam.. :( ....
srijeda, 16.07.2008.
Noc je vec odavno pruzila obraz sna.. Nije te bilo.. Cekala sam poput vjernog psa.. Prosla je ponoc. Vidjela sam te na chatu.. Nisi me kliknuo, a znam da me vidis da sam tu..da te cekam.. Prevrtala sam po mislima koji nick da uzmem... Oh, kako te dobro poznajem Jube.. Tek sam se logirala i bio si tu.. Ti koji nisi na netu, koji nemas vremena..:-(.. Ti, koji ne zelis zivjeti "duplim zivotom"... :-(... Ti, koji ne pises sa drugim zenama..:-(...
Stisla sam jace oci, pokusala zatomiti bol koja mi se pocela siriti grudima..
Bio si u svom elementu.. Osvajac, ljubavnik, laznog obraza i otrcanih izraza..
Znas li koliko boli rijec "Jube", "mila"..."sreco"..poklonjena svakoj zeni (a mislila sam da sam jedina.).. Pisala sam ti, ponekad sutjela i samo citala.. Cinilo mi se da nisam mogla micati prste po tipkovnici od razocarenja i boli..
Pisao si mi o svojim avanturama, o zenama koje su ostavile trag u tebi..(nisam bila medu njima)... Rekao si da si svaki dan tu...:-(...(kao da to nisam bila svijesna)... Blizilo se 3.30... Nisi bio umoran (cudno, kada smo zajedno uvijek moras ici).. Zelio si da opet pisemo druge dane..treba ti netko..(tko sam ja..???..:-(....)... Otisli smo spavati.. Ti, sigurno sretan... jos jedna ribica uhvatila se na tvoje rijeci... Ja, prepuna boli.. kako da te nastavim voljeti usprkos svega..
Dan mi je bio jako dug. Gusile su me misli.. Razocarenje mi se caklilo u ocima... "Zasto si tuzna?", pitali su me mnogi.. Kako im priznati..
Muzika sa radija sirila se prostorijama.. Svaku sam rijec osjecala poput ziga.. Tko sam to ja..?... Zasto te uporno zelim voljeti..?...Zasto patim, a znam da me ne volis..?..
Izasla sam na zrak. Osjecala kao da cu puknuti, kao da vise nema mjesta za nove boli... Da znas kako sam tog trenutka zeljela ponovno zatvoriti oci u pustiti vjetru da me uzme u svoj zagrljaj.. Da znas koliko patim, misleci na tvoje oci, tvoj pogled i dodir.. Oh, Jube...mislim da nisi svijestan koliko unistavas na putu svoje pozude.. Sama nosim krivicu u svojim rukama..
Dopustam ti, da budem tvoja marioneta..
četvrtak, 03.07.2008.
Gladala sam u tvoje oci..u tvoju kosu.. Osjetila ti nemir.. Odjednom ti je postalo jako toplo..
Okretao si se..rekao.." ček jube digla mi se ona "..a znala sam da "ona"..to je ona koja je usla u MSN.. koja ima 24.. u cijoj su se kosi zapleli tvoji osjecaji.. Znas li, kako je bolno gledati tih nekoliko sekundi pred sobom svaki puta kada zaklopim oci.. Znas li, koliko si me puta odbacio, ne misleci na mene.. vec na samoga sebe.. Rastrzan u raljama pozude za mladim tijelom.. usnama punim kao zrele visnje.. Pises mi rijeci koje ne osjecas.. Zar mislis da ne prepoznajem pogled i tvoj bijeg sa strane ekrana..nemir, zbunjenost.. Oh, Jube..vidim svoje pokrete u tebi dok napustas me i hrlis u zagrljaj drugoj zeni.. Proklela sam se..proklela te osjecaje koji me drze pored tvoje "postelje" od bodlji.. Kada cu uspijeti pronaci kljuceve i krenuti dalje..???.. Kada cu ponovno uspijeti udahnuti treptaj hladnog daha samoce i nasmijati se..povikati ..slobodna sam...slobodna..slobodna ... Vise nisam tvoja sjena..
Jos uvijek te volim jedini.. Jos uvijek te zelim Jube..
srijeda, 28.05.2008.
Pored mene...
ljubio si mnoge zene
zvao ih Jube
slao poljubce
pisao sms-e
pokazivao pokrete-
Pored mene...
dijelio si snove lazne
uzimao dusu za dorucak
a bacao psima u veceri.
Pored mene...
ponori su beskrajni
i dodir zore osjecam u travi
dok mirisu prvi pupoljci
neubranog cvijeta u mojoj glavi..
ponedjeljak, 26.05.2008.
Kisne kapi slijevaju se niz obraz dana.. U grudima me paraju nemiri..i nadu rusi tvoja tisina.. Oh, moja Jube... da li ces ikada shvatiti koliko me boljela ljubav prema tebi..koliko sam zrtvovala na stupu "srama".. da li ces ikada znati koliko je boljela istina..da nisam zeljena.. Da u tvojim snovima leprsa tuda kosa, i cakle se drugi pogledi.. Jedini, danima nisam pisala... Danima nisam zeljela dotaci stvarnost.. Danima sam zatvarala oci i vidjela te u mom zagrljaju, vlaznih, isprepletenih tijela.. Trenutku koji sam osjetila usnama..
Danas ponovno lutam mislima prema jugu, dozivam te u sjecanju..saljem sms, a dobijam samo tisinu, jauk vlastitog bila...Volim te jos uvijek... Zelim..kao i prvi puta kada sam osjetila dah tvoj na svojim golim grudima..
Oh, Jube jedina... Utroba mi titra...mozda sam trudna..
utorak, 12.02.2008.
Jedini... Nocas si pisao sa mojom sjenom, pricao zeni koju ne zelis.. zvao si je " ljubavi "...
Jedini... Nocas sam bila otok u tvojoj masti, i jedinstvena u svojoj zelji...
Pokusavam pronaci razlog zasto vise volis pisati sa "praznim" prozorom..?..U cemu je car skrivenih lica i vatra praznih odaja ispod pokrivaca... Pokusavam cuti sapat tvog glasa u noci koji mi toliko znaci...
Drhtaj strune koji nije bio upucen meni... Sum tvojih uzdaha i pokreti tijela..
Najdrazi, oprosti lopovu koji krade tvoje vrijeme od drugih zena... Oprosti skitnici koji na sve nacine pokusava biti tvoja sjena... Oprosti, da te ne mogu napustiti...
subota, 09.02.2008.
"Suze su mi ispunile oči i svim sam se silama trudila suzdržati od plača. Vozeći se kući čvrsto sam stiskala volan i nervozno promatrala gradsku gužvu, najgore vrijeme, vraćala sam se kući kad i većina zaposlenih građana. Pala mi je na pamet ideja da stisnem gas i pobjegnem van grada, da se vozim i vozim, dok muzika trešti, i odem daleko..."... Bijeg... bijeg od sadasnjosti, od suza... bjeg od osjecaja sto se lome u meni... Bijeg od nemoci... Bijeg od same sebe... Prestala sam gledati TV, citati knjige... Prestala sam udisati zivot..
Hodam praznim stepenistem... Nije me sram... Zasto??... Zar imati ranu na dusi mora biti sramota..? Zar dusa i tijelo nisu jedinka.. Sjedim u stolici nasuprot zgodnog psihologa... Pricam... Placem... Smijem se.. Pokusavam u jednom dahu reci sve... a onda tisina... duga tisina koju paraju samo jecaji... Zelim biti ja... Zelim biti ponovno ona stara "ja"... Pogledao me... Pomisli, kaze... ruke i noge su ti slomljene... a zelis potrcati... pokusavas, ali ne pokreces se... ne mozes... Naravno, kako da pokrenes slomljene noge i ruke... to je isto... Zelis, a ne mozes... Znala sam da je u pravu... Ne bojim se pokazati osjecaje... znam, uspijeti cu... samo mi treba vremena... jos samo malo... vec sam se uspijela odvojiti od dna... plivam prema suncu... odjekuju rijeci.."htjela si moju dusu"... Ne... Ne... Ne...
Samo svojom vlastitom voljom mozes nastaviti putem kojim si nekada hodala... Putem u kojem koraci nisu boljeli..
- Odlazim... pokusavam sakupiti kristalice stvarnosti i pronaci san na postelji..Umorna sam od rasutih osjecaja na pragu noci...
Oh... Boze... uvijek kada si mi najvise potreban ti me odbacujes...Tvoju dusu Jube nikada nisam zeljela... najvise me boli ta pomisao... to da me ne razumijes...
Zasto mi je vazno tvoje misljenje, kada ja za tebe nisam vrijedna niti ... niti... uh, oprosti mi... napustiti cu svoje mjesto... prestati cu biti tvoja sjena...
Ostavit cu te u svojim mislima... u proslosti... dovoljno je prolivenih suza..
Oh, moja Jube... zasto si me toliko omrznuo... zasto ??... zasto??...
Znam, voljela sam te previse... (platonska je ljubav najjaca)... Ostani u mom svijetu molim te... Ostani i ostvi ponekad trag svoje sadasnjosti... zar trazim previse??..
Ponovno pisem rijeci koje nece doprijeti do tebe..
